Wired box

Dobrodošli na moj blog

12.10.2017.

Paranoid android

Moj najveci problem? Paranoja. Jedva cekam da se rjesim trenutnih okova. Drugi mi pokusavaju presuditi vec dugo. I ne mogu da budem precizna u procjeni granica preko kojih bi presli za moje potpuno unistenje. Uvukli su mi se u mozak. To je dovoljno. Sve vidim kao revanš i osvetnicki plan. Za nesto sto su sami sebi privukli. Privukli su moj bol. Bol koju ne shvacaju oni koji se nisu suocavali sa zvijeri u sebi. Ja jesam. Ovo ljeto je bilo lekcija. Konstantno grijesim. Ali sam bar manje odsutna. Odsutna od manifestacije mojih aspiracija. Dug je put u tu beskonacnost. Iako sam navikla da isplivam sama na povrsinu, ovaj put ne zelim. Treba mi ovo. Trebaju mi ljudi. Ne treba mi potpuna izoliranost. Ekstrovert u meni me je kostao mnogo toga ali i povukao konce koje introvert nikad ne bi. Trenutno me hrani druzenje. Punim 22 za 2 sedmice. Raskinula sam s prerušavanjem želja i snova. Okruzena sam ljudima koji vole sto volim. Udaljila sam toksicne. Na ovom levelu sam mogla biti puno ranije da sam se usudila vjerovati u sebe. Ali taj "late bloomer" efekt je kod mene konstanta. Mnogima se zgadi dostojanstvo. Ocito su navikli na dramaticne scene. Vrisak. Zapaljene forografije. Nemam taj luksuz da se bavim polovnim. Niti zivaca. Dovoljni su mi bili panicni napadi. Dovoljan pad dopamina. Nisu vrijedni nicijeg zivota. Pa ni mog. Ja jesam egocentricna i prevrtljiva osoba. Imam vise mana nego vrlina ali ja to sebi priznam. Iako prevagne negativno niko nije cudoviste dok svjesno ne povreduje druge. Budite samodestruktivni koliko zelite, ali ne gazite po tankom ledu tudih nesigurnosti. Pokusavam da reduciram impulse. Zelim se maksimalno distancirati od svega sto znam da ne moram biti. I eto tako. Kraci jezik. Manja paranoja. Bolji san.

02.10.2017.

Improv moi

Život je igra improvizacije i adaptacije. Krenemo zustro u potragu za rutom, potplocanom pravilima, da bi izbjegli ludilo. Kao da je kuga. Ono što ga dijeli od kuge je neizbjeznost. Nekog izlude ljudi. Nekog brojke. Nekog savjest. Nekog (samo)poricanje. Mene je nekako sve odjednom u kratkom periodu. I onda se rodio ultra mega super turbo - sjeb. Sad sam svjesna moci stava, percepcije & taktike. I sve je u meni. Sve sam to sebi stvorila I razorila. I nema me. Zelim do se povucem ponovo ali nece moci. Ovo je finalni krug. Take it or leave it, forever. You choose.

20.09.2017.

Ples na staklu

Odrekao se porota. Klevetu je zaglusio. Krenuo je strmom obalom. Pogledao u zvijezde. Prerusio Jupiter u mrlju. I zaputio se prema njoj. Odvaznoj. Nije je zanimalo sta ga je dovelo. Jedino za cim je zudila je bila paznja. Dobila je. Razbila prozor. A on je ostao da plese na staklu. Sa svojom savjesti.

07.09.2017.

Neopjevan heroj slomljenog ponosa

Dok su me drugi vrijeđali pažnjom, ti si nepažnjom. Opet je septembar. Ti imaš fiksnu draž. Ja imam nedorečenost i kutije iluzija na pragovima tuđih očekivanja. Nije da ne volim. Nije da ne osjećam. Nadoknadim to sve u lošem tajmingu. Samo onako kad znam da je vrijeme zrelo za onu stranu koju nisam okamenila neka mi bijeda u srcu ne da. Ne znam. Voljela bih da je lakše. Da nisam samo hir. Da nisam nekom sjeta. Ali uspijem da ih uvjerim svaki put da nisam vrijedna truda. I onda nestanem. Nestanu. Sve prestane. Mozda zbog tebe? Ne brini. Ti si samo as u rukavu.

17.07.2017.

nije do mene do tebe je

Nisam vise svoj tip cure. Ja sam nekad bila osoba s zdravom dozom kredibiliteta. Nisam lagala. Nisam ogovarala. Stedila sam. Jela zeleno. Pozdravljala prolaznike. Bila produktivna kad zatreba. I odgovorna. Sad sam jedan obicni mali parazit. Kad znate da morate da raskinite s nekim pod hitno. U ovom slucaju je to 1,5 osoba. 0,5 jer znam da necu eliminisati do kraja, samo se distancirati galantno. Ona 1 je gle cuda neko s kim sam planirala buducnost. I ne mogu vise s njom. Kostala me je vagon zivaca zadnja 2 mjeseca. Kostala me je sve sto nisam mislila sebi nikad naplatiti. Ama crta mala. I ti i tvoje praznoglavo zivotarenje, ste smorili.Ponesi patetiku sa sobom, cula sam da ste postale bliske. Dolazim u bezbroj varijacija, kao i svi mi. Eto tako to bi bilo to. Do iduceg odricanja samog sebe.

13.07.2017.

Ma daj

Ovako covjeku dodje nekad da razjebe sve, pa i samu sjebanost. Prejak osjecaj. Naravno za sve koji nisu 18+, bez automatske puske.

12.07.2017.

trojni pakt

"Zele te dodirnuti samo kad si nedodirljiv."Kad pocnem citirati sovinisticke prozaicne mrvice mudrosti, twilight zone sve blizi. Znaci ludilo. Znaci nemam se na sta zaliti. Prokocka se onako lezerno srodna dusa pod glupim okolnostima jednog dalekog ljeta. Sretne se pogresna osoba pod onako idealnim okolnostima. Zapne ti oko za pravu osobu, ali si vec sreo pogresnu, pa jebiga nema tu balansa ni na mapi. I onda naravno ovog sredisnjeg clana vrtis pred ocima. Jer putevi sudbinski vam se spajaju. I postaje sve navika. Cak prodorna sutnja. Izbjegavanje. Podsmijeh. Sve postane standard. Svejedno ti, a mali million glupih asocijacija u tikvi. Razbijena flasa. Frank Sinatra.Igre prijestolja. Led i vatra. Vampiri. Carpe diem. Jer ste na prvu kliknuli. Zeljeli isto. Medjutim carsija radila protiv lezernosti. Covjek bi kulirao. Ali ne. Mora se skupstina sastati i izglasati, jel normalno ne ubaciti zlatnog retrivera, zivotno osiguranje i ucviljen pogled kao nuspojavu ocijukanja. Ima tu naravno egotripa s obe strane. Ali opet. Sve bi to nekako covjek, da se ne dize prasina oko niceg. Bas niceg. I onda ona zadnja alternatva koja ti odgovara je prokockana, jer je kao imuna. I kao grizla bi je savjest.Ili previse zamisljena. Ili previse verbalni minimalista kad je konkretno razglabanje u pitanju. Ma zapravo to je svim ovim zlatnim tratincicama zajednicko. Ne bi to bilo razjebano na sav glas. Ma nema sanse. Sve to covjek treba predvidjeti. Setaliste deminirati prije zalaska sunca. Oci odnjeti staklaru na servis. I eventualno izvrsiti pedeset teleportiranja u proslost i buducnost. Smor brate. Smor. Covjek konta da je bijeg od estrogenusa rjesenje. Naravno da nije. Gore je haman, jer ti bar sa estrogenusama znas na cemu si. A ovako vazda lutrija. Ruski rulet, i naravno sve ispisano nevidljivom tintom koincidencija i neugodnih zavrzlama. Carobni miks sjebade: loading...

02.07.2017.

Naucna fantastika izvinjenja

Ono kad tripujes da si na konju. Kad tripujes da nekog zaboli koliko ti je puta zamahnula trepavica dok si motao dzoint. Kad kontas da ti kradu dlake s glave, kako bi djecu s tvojim likom klonirali. Kad tripujes da web kameru moras prekriti, jer sve tajne sluzbe zele znati koju marku pastete koristis. Kad tripujes da si senzualan do te mjere, da bi svojim zijevanjem oplodio pola Kine i tri cetvrtine Rusije. Znam onda koji ti je omiljeni cvijet. Neki ce da tripuju da ovaj post nema smisla. Nastavite.

10.06.2017.

zivotinjska farma i kamping anegdote

Ribe jedu riblje stapice. Rodimo se kao stenad, umiremo kao stepski vukovi. Dok ne siris noge, ne mozes biti ni sator.Nikom utociste. Sator je vrsta koja ne izumire. I eto ja sam tebi pokusala biti ja. Vjeruj. Neodlucnost dijelila sakom i kapom po obicaju. Zajebavala te naravno nimalo zlonamjerno, jer pazi neces vjerovati imam dusu. I onda sam ti se kao pardonirala za krkanluk. I onda si ti egomanican kakav jesi uzeo to halapljivo i ohladio. Fakat se divim vama. Veceras kao sto osluskujem se siri sator. Moram te vidjat svaki usrani dan. I kao praviti se da mi je svejedno, sto sam iksirala dostojanstvo do zadnje kapi. Hajde bar nisam bila sator. Bila sam ti kao prijatelj. Jer smo mi to zeljeli. Ti si zelio da lezerno postanem kamping kuca. Da se mogu teleportirati rado bih. Ali ne ide. Sta bi covjek. Tu sam gdje jesam. Ne prtlazi mi se. A ti vala zivi u satoru, dok vojsku sebi slicnih ne zakalemis.

04.06.2017.

5.

Ja sam stereotipni jedinac. Nemoj mi pruzati previse paznje, gusi me to. Ako me ignorises, ides naravno na lomacu, jer kako to da ti ja bas ne budem centar svijeta? Uzas. Ne moram preko noci steci bore. Niti citirati Sokrata imaginrnim unucima, dok strikam carape. Ali come on. Fakat je ovo previse i za mene. Stvarno sam nezrela. Mozda samo jednostavno imbecil. Ali eto reci cemo "nezrela" i kako bi ova katastrofa od psihe bila jos izrazenija, sumnjicava i impulsivna. Fakat se moram skulirati. Ne znam jesul to hormonske neke promjene, ili sam obolila od ADHD nesvjesno. Ali nemam mira. Samo iskacem poput jokera iz kutije, i ne oblikujem nijednu misao bez histericnog smijeha. Mislim, to nije ona iskonska sreca. To je prikrivena frustracija. Pa jebote, ja sam od sasvim stalozene osobe napravila monstruma. Viktimizirala se na 5 minuta. Priznala krivicu za miks signala i promasenih ekspresija. I naravno na kraju se ipak vratila starom putu. svaljivanje krivice na druge. Dosta mi je bilo. I mene i mojih zakljucaka. Mog pametovanja i suplje spike. Smara me sto glumim tu neku tolerantnost i aman zaman dobrodusnost, a u sustini sam hybrid medju osudjivacima. Urnebesna tragikomedija. Samo sto mi se sve rijede smijeska na moju glupost. Imam onaj Benjamin Button effect u mentalnoj zrelosti. Imala sam vise takta u pelenama. Iz tog razloga, za dobrobit ovog egocentricnog monstruma, i covjecanstva, idem na stand by aranzman. Red bi bio. Da se svi fino odmore. Eh.


Stariji postovi

<< 10/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
873

Powered by Blogger.ba