Wired box

Dobrodošli na moj blog

07.01.2018.

Zen fen

Bori se za posjedovanje izbora. Poprilicno ljubomorno sam cuvala svoju privatnost. Nije me zanimala nesto pretjerano tudja. Citala sam rado biografije, kako bih uplela koju nit mudrosti u svojeglavu lobanju, i to bi bilo to. Prosle godine je samo billboard nedostajao i citava horda fotografa koji ce obznaniti dolazak apokalipticne djeve smorenih ociju. Da ja sam taj otrov koji ste progutali nakon prve drazi koja se iskrala. I ne niste mi bili bitni, samo jako naporni. Jako je bilo iscrpljujuce s vama dijeliti krov. Ali poglavlje zavrsi. Zadnji metak ispaljen 2 mjeseca unazad. I ja, sta je sad sa mnom? Jesam li se puno promjenila? Shvatila sam samo fragilnost svog postojanja i karaktera. Da sam sebi jedini oslonac, i jedini lesinar. Da sam valium & predoza adrenalina u jednom danu. Da nisam sebi nikad svjesno poslozila bilo sta. Da je stizalo onako rutinski tragikomicno. I sad kao sijedi mudrac sjedim i mudrujem, onima koji se vracaju na "mjesto zlocina"koji mi je bio namjesten. Valja me ponovo odgojiti. Valja mi brisati slutnje. Valja mi naci ponovo ravnotezu, bez jecaja & bijega. Da ne nestanem prije nego sto postanem.

10.12.2017.

Znas i sam

Znas i sam da nije bilo vrijedno. Znas i sam da me taj strah u tvojim ocima najvise prokleo. Znam da ce uvijek boliti, sto sam u prerano obgrlila ravnodusnost. Nisi imao potrebu za plitkim izvinjenjem, niti za meni neshvatljviim strahom. Da si pokusao da shvatis moju sustinu, znao bi da ja ne pravim scene. Da se usunjam tiho u tok tvojih vena, preslikavam se zjenici, i isto tako, jos tise, odlazim. Znas da sam bila hladna na tvoj konacni pad u mrezu manipulacije. Ali nisam morala biti i slijepa. Mogao si reci. Ali nisi. I nikad neces. Valjda dok se jednom posteno ne zasitis mraka. Ili te spuca kriza srednjih godina, pa pocnes traziti moj spusteni pogled. Moje povjerenje prema tebi, stajalo je nepmicno. Iako sam bila imuna na idealiziranje nistavila, poimala sam te kao dragog i iskrenog prolaznika. Ne vjerujem da si mi zapamtio rodjendan. Ali strasno me zanima koliko se podvjest poigrala s tobom, kad si se sjetio da pomislis na N.. Nisam ocekivala da ces da pokleknes ocekivanjima drugih. Znam da ovo radis iz griznje savjesti. Da se treses. Trazis precice. Izbjegavas poglede. Nisam ti bila tu da shvatis kako voljeti, vec da shvatis koliko ljubis sliku koju imaju o tebi. Nadam se da ces zadrzati svoj talenat obmane. Da ces je obmaniti do te mjere, da se pocne gusiti od srece. Mislim sta vam drugo i preostaje, nego da budete najsretniji. Imao si moj blagoslov. Valjda sam nastavila da cijenim covjeka koji me je znao smiriti svojim pogledom. I kad ti je iskreno stalo do nekog, ispratis ga darom slobode. Medjutim ti si mi mogao darovati saznanje, prije nego su me okrunili titulom atentatora bajki, svega svetog i nevinog. Znam da odajem te vibre. I takoder znam da mi je drago sto nije ona Ian Curtis prica. Jer ja te u ovoj prici ne volim, i ne nudim svoj buducnost. Nudim ti samo empatiju, kojom sam te obasipala od prvog dana. Samo se nadam te ovo cini bar djelimicno sretnim. I eto hvala ti. Hvala ti na razocarenju. Zbog tebe cu nastaviti da sumnjam jos strastvenije. Da tolerisem pazljviije. Manjkao je ovdje samo direktan pristup. I eto. Magija bi djelovala, i ne bi lomio ocekivanja. Sprjecila bih te. Nadam se da me nisi ubacio u kutiju voljenih. Jer ako volis tom mjerom, voljela bih da me mrzis vise nego sto je ikad iko ikog. Zbog cega si ti ovo sve priredio? U najboljem slucaju bila sam samo hir. Oprost od okova. I koja iskra pred odlazak u svijet snova. Naletio si samo na nemir. Nisam uspjela da ti ponudim smirujuci zagrljaj. Neka su ti malo manje nemirne noci koje slijede. A pogotovo jutra koja ti serviraju moj osmijeh.

12.10.2017.

Paranoid android

Moj najveci problem? Paranoja. Jedva cekam da se rjesim trenutnih okova. Drugi mi pokusavaju presuditi vec dugo. I ne mogu da budem precizna u procjeni granica preko kojih bi presli za moje potpuno unistenje. Uvukli su mi se u mozak. To je dovoljno. Sve vidim kao revanš i osvetnicki plan. Za nesto sto su sami sebi privukli. Privukli su moj bol. Bol koju ne shvacaju oni koji se nisu suocavali sa zvijeri u sebi. Ja jesam. Ovo ljeto je bilo lekcija. Konstantno grijesim. Ali sam bar manje odsutna. Odsutna od manifestacije mojih aspiracija. Dug je put u tu beskonacnost. Iako sam navikla da isplivam sama na povrsinu, ovaj put ne zelim. Treba mi ovo. Trebaju mi ljudi. Ne treba mi potpuna izoliranost. Ekstrovert u meni me je kostao mnogo toga ali i povukao konce koje introvert nikad ne bi. Trenutno me hrani druzenje. Punim 22 za 2 sedmice. Raskinula sam s prerušavanjem želja i snova. Okruzena sam ljudima koji vole sto volim. Udaljila sam toksicne. Na ovom levelu sam mogla biti puno ranije da sam se usudila vjerovati u sebe. Ali taj "late bloomer" efekt je kod mene konstanta. Mnogima se zgadi dostojanstvo. Ocito su navikli na dramaticne scene. Vrisak. Zapaljene forografije. Nemam taj luksuz da se bavim polovnim. Niti zivaca. Dovoljni su mi bili panicni napadi. Dovoljan pad dopamina. Nisu vrijedni nicijeg zivota. Pa ni mog. Ja jesam egocentricna i prevrtljiva osoba. Imam vise mana nego vrlina ali ja to sebi priznam. Iako prevagne negativno niko nije cudoviste dok svjesno ne povreduje druge. Budite samodestruktivni koliko zelite, ali ne gazite po tankom ledu tudih nesigurnosti. Pokusavam da reduciram impulse. Zelim se maksimalno distancirati od svega sto znam da ne moram biti. I eto tako. Kraci jezik. Manja paranoja. Bolji san.

02.10.2017.

Improv moi

Život je igra improvizacije i adaptacije. Krenemo zustro u potragu za rutom, potplocanom pravilima, da bi izbjegli ludilo. Kao da je kuga. Ono što ga dijeli od kuge je neizbjeznost. Nekog izlude ljudi. Nekog brojke. Nekog savjest. Nekog (samo)poricanje. Mene je nekako sve odjednom u kratkom periodu. I onda se rodio ultra mega super turbo - sjeb. Sad sam svjesna moci stava, percepcije & taktike. I sve je u meni. Sve sam to sebi stvorila I razorila. I nema me. Zelim do se povucem ponovo ali nece moci. Ovo je finalni krug. Take it or leave it, forever. You choose.

20.09.2017.

Ples na staklu

Odrekao se porota. Klevetu je zaglusio. Krenuo je strmom obalom. Pogledao u zvijezde. Prerusio Jupiter u mrlju. I zaputio se prema njoj. Odvaznoj. Nije je zanimalo sta ga je dovelo. Jedino za cim je zudila je bila paznja. Dobila je. Razbila prozor. A on je ostao da plese na staklu. Sa svojom savjesti.

07.09.2017.

Neopjevan heroj slomljenog ponosa

Dok su me drugi vrijeđali pažnjom, ti si nepažnjom. Opet je septembar. Ti imaš fiksnu draž. Ja imam nedorečenost i kutije iluzija na pragovima tuđih očekivanja. Nije da ne volim. Nije da ne osjećam. Nadoknadim to sve u lošem tajmingu. Samo onako kad znam da je vrijeme zrelo za onu stranu koju nisam okamenila neka mi bijeda u srcu ne da. Ne znam. Voljela bih da je lakše. Da nisam samo hir. Da nisam nekom sjeta. Ali uspijem da ih uvjerim svaki put da nisam vrijedna truda. I onda nestanem. Nestanu. Sve prestane. Mozda zbog tebe? Ne brini. Ti si samo as u rukavu.

17.07.2017.

nije do mene do tebe je

Nisam vise svoj tip cure. Ja sam nekad bila osoba s zdravom dozom kredibiliteta. Nisam lagala. Nisam ogovarala. Stedila sam. Jela zeleno. Pozdravljala prolaznike. Bila produktivna kad zatreba. I odgovorna. Sad sam jedan obicni mali parazit. Kad znate da morate da raskinite s nekim pod hitno. U ovom slucaju je to 1,5 osoba. 0,5 jer znam da necu eliminisati do kraja, samo se distancirati galantno. Ona 1 je gle cuda neko s kim sam planirala buducnost. I ne mogu vise s njom. Kostala me je vagon zivaca zadnja 2 mjeseca. Kostala me je sve sto nisam mislila sebi nikad naplatiti. Ama crta mala. I ti i tvoje praznoglavo zivotarenje, ste smorili.Ponesi patetiku sa sobom, cula sam da ste postale bliske. Dolazim u bezbroj varijacija, kao i svi mi. Eto tako to bi bilo to. Do iduceg odricanja samog sebe.

13.07.2017.

Ma daj

Ovako covjeku dodje nekad da razjebe sve, pa i samu sjebanost. Prejak osjecaj. Naravno za sve koji nisu 18+, bez automatske puske.

12.07.2017.

trojni pakt

"Zele te dodirnuti samo kad si nedodirljiv."Kad pocnem citirati sovinisticke prozaicne mrvice mudrosti, twilight zone sve blizi. Znaci ludilo. Znaci nemam se na sta zaliti. Prokocka se onako lezerno srodna dusa pod glupim okolnostima jednog dalekog ljeta. Sretne se pogresna osoba pod onako idealnim okolnostima. Zapne ti oko za pravu osobu, ali si vec sreo pogresnu, pa jebiga nema tu balansa ni na mapi. I onda naravno ovog sredisnjeg clana vrtis pred ocima. Jer putevi sudbinski vam se spajaju. I postaje sve navika. Cak prodorna sutnja. Izbjegavanje. Podsmijeh. Sve postane standard. Svejedno ti, a mali million glupih asocijacija u tikvi. Razbijena flasa. Frank Sinatra.Igre prijestolja. Led i vatra. Vampiri. Carpe diem. Jer ste na prvu kliknuli. Zeljeli isto. Medjutim carsija radila protiv lezernosti. Covjek bi kulirao. Ali ne. Mora se skupstina sastati i izglasati, jel normalno ne ubaciti zlatnog retrivera, zivotno osiguranje i ucviljen pogled kao nuspojavu ocijukanja. Ima tu naravno egotripa s obe strane. Ali opet. Sve bi to nekako covjek, da se ne dize prasina oko niceg. Bas niceg. I onda ona zadnja alternatva koja ti odgovara je prokockana, jer je kao imuna. I kao grizla bi je savjest.Ili previse zamisljena. Ili previse verbalni minimalista kad je konkretno razglabanje u pitanju. Ma zapravo to je svim ovim zlatnim tratincicama zajednicko. Ne bi to bilo razjebano na sav glas. Ma nema sanse. Sve to covjek treba predvidjeti. Setaliste deminirati prije zalaska sunca. Oci odnjeti staklaru na servis. I eventualno izvrsiti pedeset teleportiranja u proslost i buducnost. Smor brate. Smor. Covjek konta da je bijeg od estrogenusa rjesenje. Naravno da nije. Gore je haman, jer ti bar sa estrogenusama znas na cemu si. A ovako vazda lutrija. Ruski rulet, i naravno sve ispisano nevidljivom tintom koincidencija i neugodnih zavrzlama. Carobni miks sjebade: loading...

02.07.2017.

Naucna fantastika izvinjenja

Ono kad tripujes da si na konju. Kad tripujes da nekog zaboli koliko ti je puta zamahnula trepavica dok si motao dzoint. Kad kontas da ti kradu dlake s glave, kako bi djecu s tvojim likom klonirali. Kad tripujes da web kameru moras prekriti, jer sve tajne sluzbe zele znati koju marku pastete koristis. Kad tripujes da si senzualan do te mjere, da bi svojim zijevanjem oplodio pola Kine i tri cetvrtine Rusije. Znam onda koji ti je omiljeni cvijet. Neki ce da tripuju da ovaj post nema smisla. Nastavite.


Stariji postovi

<< 01/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
1204

Powered by Blogger.ba